no
6/Dvorci/slider

26. фебруар 2015.

Sentandreja - 1001 razlog zašto tamo

Нема коментара
Sentandreja - 1001 razlog zašto tamo

Sentandreja je barokna varošica udaljena od Budimpešte 20-ak kilometara, do koje se iz glavnog grada Mađarske stiže za nekih 40-ak minuta vožnje. Najčešće je uključena u jednodnevne izlete iz Budimpešte i vrlo je popularna kao jedna od dnevnih tura, te je tako postala popularna turistička destinacija, koja godišnje vodi oko milion turista u umetničke kolonije svojih živopisnih uličica. Smeštena je na desnoj obali jednog od rukavaca Dunava.

Šta je to što ovu varošicu čini karakterističnom i daje joj poseban šarm?

Sentandreja je jedno od najvećih srpskih naselja na severu Evrope. Srbi su je naselili u XVI veku, dok je krajem XVII i početkom XVIII veka postala destinacija imigranata sa Balkana (srba, dalmatinaca, grka), slovaka i nemaca koji su se mešali sa domaćim mađarskim stanovništvom.

U Sentandreju se pod vođstvom Arsenija Čarnojevića 1690.god. doselilo oko 8000 srpskih porodica. Na osnovu privilegija cara i kralja Leopolda od kog su imali mnoštvo privilegija jer su bili dobri trgovci i lojalni sugrađani postali su većinsko stanovništvo. Nakon ove velike seobe srba 1690.god. Sentandreja je postala političko i kulturno središte srba u Habzburškoj monarhiji.

Nakon Prvog Svetskog rata srbi su se potpuno iselili iz Sentandreje, ostalo ih je samo oko 90-ak, ali značaj mesta nije u brojnosti već u kulturnoj i duhovnoj zaostavštini, kako ističu malobrojni srbi koji tamo još žive.

Sam obilazak ove varoši trajao je nekih 4.5 - 5 sati. Naravno da je ovo premalo za bolje upoznavanje kulturno-istorijskog srpskog nasleđa, ali ipak sasvim dovoljno za obilazak i šetnju ovom baroknom varošicom, njenim strmim kaldrmisanim uličicama kraj kojih se nalaze male živopisno obojene zanatlijske kuće sa prelepim ornamentima, brojni kafei, poslasticčarnice, prodavnice suvenira koji su jeftiniji od onih u Budimpešti, male galerije, restorani sa vinima iz mađarskih vinograda i specijalitetima mađarske kuhinje. Varošica me je neverovatno svojom arhitekturom podsetila na Sremske Karlovce.

Na svakom koraku se susrećemo sa srpskim barokom, koji se ogleda na visokim zvonicima crkava, dok su one same ukrašene duborezima i pozlaćenim ikonostasima, kapijama od kovanog gvozđa, tremovima i kosim crvenim krovovima koji su jedinstveni primeri spomenika koje je jedan narod podigao u tuđoj zemlji. Srbi, odvojeni od svoje matice, bili su svesni svog istorijskog postojanja i iz tog razloga su se dokazivali trajnim i vrednim delima koja i sada potvrđuju njihovo nekadašnje postojanje na ovim prostorima.

Za ovih nekoliko sati koliko smo proveli u Sentandreji, obišli smo Trg Vuka Karadzića, kuću Jakova Ignjatovića, centar mesta koji se zove Fo ter - glavni gradski trg na kom se nalazi srpski Esnafski krst podignut 1763.god. nakon velike epidemije kuge, od strane srpskog privilegovanog Sentandrejskog trgovačkog društva koje je osnovano još 1698.god. Krst je napravljen od crvenog mermera sa ukrasima od kovanog gvožđa, bogat rezbarijama u rokoko stilu. Nalazi se pod zaštitom UNESKO-a kao spomenik svetske kulturne baštine. Inače, prelepi krstovi su rasuti po samoj varoši kao posebna duhovna staništa i znamenja a i kao mesta okupljanja meštana, pa se pored Esnafskog mogu videti i krst kneza Lazara, Tabački krst, krst vinogradara...

Obišli smo i Gradsku kuću, prošetali pored dvorca Matije Korvina, zgrade Preparandije u kojoj je 1812.god. osnovana prva srpska učiteljska škola. Mađarska vlada je zgradu vratila srpskom stanovništvu pa se planira da se u nju preseli muzej kako bi turisti mogli da vide i upoznaju istoriju srba na jednom mestu.

Tokom šetnje vodič nas je više puta upozoravao na činjenicu da sve što je lepo nije u visini našeg pogleda, te da obratimo pažnju i iznad nas. Naime, u Sentandreji se nalazi 7 crkava sa prekrasnim zvonicima od kojih su četiri srpske sa kitnjastim kupolama i krstovima koji su za svako divljenje. To su: Požarevacka crkva, Preobraženjska, Blagoveštenska u rokoko stilu i Bogorodičina poznata i kao Saborna ili Beogradska crkva. Zatim rimokatolička Zbeška crkva iz XIII-XIV veka na čijem zidu se nalazi sunčani sat koji pokazuje vreme i reformatorska Opovačka crkva.


U sklopu našeg obilaska bila je predviđena poseta Bogorodičinoj odnosno Beogradskoj crkvi u čijoj porti se nalazi Muzej. Beogradska crkva je i danas aktivna, ima predivan ikonostas sa ikonama na čijim se ivicama ramova nalazi pozlata. U muzeju pri crkvi se nalaze pravoslavne srpske relikvije od XVII veka do današnjih dana, vredne rukotvorine kujundzija od srebra i zlata. Kustos muzeja nam je naglasio i pokazao neke od najstarijih eksponata u muzeju kao što je putir iz XV veka od pozlaćenog srebra, zatim krst sa raspećem i pozlatom koji ima izuzetnu vrednost, delo nepoznatog duboresca s kraja XVI veka. Svojom lepotom se izdvaja i ikona patrijarha Arsenija III Čarnojevića iz XVIII veka. Da ne zaboravim da vas obavestim da ulaz u Muzej srpskih pravoslavnih relikvija staje 2 evra.

U blizini grada se nalazi Etnografski muzej na otvorenom gde se mogu videti kuće i brvnare donete iz svih krajeva Mađarske, originalne i upečatljive za podneblje odakle potiču. U blizini je i izvor „Stara voda“ gde se po predanju odmarao patrijarh Arsenije Čarnojević.

Sama varoš je najgušća naseobina umetnika u Mađarskoj, danas poznata kao turističko i trgovačko mesto, stecište boema i umetnika. Tradicionalna manifestacija je „Sentandrejsko leto“.

Nezaobilazno mesto prilikom ove posete Sentandreji je Muzej poslastičarnice Doboš koja nas vodi u svet Doboš torte, kao i Muzej marcipana Sabo. Možda mi nećete verovati, ali ne možete ni zamisliti kakva se čuda u njemu mogu videti i šta se od marcipana može napraviti. A tih čudnovatih slatkiša ima u izobilju sa hiljadu i jednim ukusom.

Pred sam povratak prošetali smo Dunavskim kejom, lepo uređenim šetalištem i odmorili uz espreso sa mineralnom vodom (1.5 evra, čisto da znate cene) i u poslastičarnici se počastili ukusnim mađarskim tortama (parče 1.5 – 2 evra).

Ovaj izlet je zaista bio vrlo lep, utisak je predivan i iskreno ga preporučujem svima koji posete Budimpeštu da iskoriste priliku i odu do Sentandreje, da upoznaju i ovde našu istoriju i vide kako je u tuđini treba čuvati i negovati. Uz to vam garantujem i izuzetno lep provod. 

Fotografije: Slađana Marić

Još putopisa iz Mađarske možete pročitati na sledećim linkovima:
-http://Kraljica Dunava - Budimpešta
-http://Banjsko carstvo Hagymaticum
-http://Vodič kroz Segedin

author profile image
Abdelghafour

Lorem Ipsum is simply dummy text of the printing and typesetting industry. Lorem Ipsum has been the industry's standard dummy text ever since the 1500s, when an unknown printer took a galley of type and scrambled it to make a type specimen book.

Нема коментара

Постави коментар

Budite slobodni da komentarišete, predlažete, pitate i Vaša iskustva podelite samnom.

Mesto za vašu reklamu. Ukoliko ste zainteresovani kontaktirajte me na sd.sladjana@gmail.com
Što slučajno, što namerno, uglavnom ničim izazvano, malo putujem, malo pišem, malo i fotografišem. Da iz sećanja ne izbrišem, dođoh na ideju da na blogu ponešto i zapišem :) [Slađana Marić] (https://lh5.googleusercontent.com/-uPBpldK3rCU/AAAAAAAAAAI/AAAAAAAAAAA/OTp4WBJB4_g/s96-c/photo.jpg)