no
6/Dvorci/slider

29. јануар 2015.

Pod sjajem punog meseca - zamak Bran

Нема коментара
Pod sjajem punog meseca - zamak Bran
Ako volite mitove i legende, ili ste u potrazi za njima, ispričaću vam priču o zamku Bran koji je u tesnoj vezi sa slavnim grofom Drakulom.
Šta je to, što mi baš njega čini posebno zanimljivim?
Sam dvorac u mojoj, a verovatno i u svesti svakog turiste predstavlja mračni dom kneza Drakule, izmišljenog heroja čuvenog romana Brama Stokera, ali i jednu od najposećenijih i najuzbudljivijih znamenitosti Rumunije.
Duh minulih stoleća u meni uvek budi i pokreće maštu. Još ako je obavijen velom mistike, mašta dobija posebnu notu. Nižu se slike, slažu i razvija film. Prosto budem ponesena, osetim taj trenutak davnih vremena. Ispunjava me osećaj da ne pripadam sadašnjosti već, da sam "ostala" tamo negde. Još ako se pre dolaska na ovakva mesta detaljnije informišem, film u glavi je jasniji i upečatljiviji. Tako bar na kratko pobegnem od isprogramirane svakodnevnice i dam sebi oduška. Udahnem punim plućima i krenem za grupom kao u nekom polusnu, ne slušajući mnogo reči vodiča. Koračam vođena sopstvenim osećanjima i mislima, budna sanjajući neki davni san...

Poseta ovom zamku bila je u sklopu turističke ture “Tragom grofa Drakule”. Zbog izuzetne lepote i njegove istorije, izdvojiću ga i posebno o njemu nešto malo napisati. Ono što me je posebno obradovalo je činjenica da se u zamku nesmetano moglo fotografisati.

Ako želite da ga obiđete, ne treba vam mnogo novca a Transilvanija, odnosno Rumunija i nije toliko daleko. Smešten je u podnožju Karpata, 30 km od grada Brašova.


Sigurna sam da se svi sećate filma „Drakula“. Slavni irski pisac Bram Stoker, koji čak nije ni posetio Rumuniju je u svom romanu stvorio lik vampira grofa Drakule, a za taj lik mu je poslužio Vlad III Cepeš iz Vlaške. Njegov film je nekoliko puta ekranizovan, ali je najgledaniji „Drakula“ iz 1992.god sa Kijanu Rivsom, Vanonom Rajder, Geri Oldmanom i Entoni Hopkinsom u glavnim ulogama.

Zamak Bran, kao što rekoh, poznat je po Drakuli, najčuvenijoj legendi Rumunije. Zapravo, Drakula nikad nije ni postojao, ali je čuveni vlaški ratnik Vlad Cepeš, lik koji stoji iza ove legende, a koji nikada nije ni živeo u dvorcu, bio zatočen u njemu.

Sadašnji vlasnik je renovirani zamak otvorio za javnost, kao prvi privatni zamak u Rumuniji. Tim činom ga je predstavio kao značajnu tačku na turističkoj mapi zemlje.
Dvorac posebno atraktivno izgleda noću, sa punim mesecom u pozadini.
Pretvoren je u muzej i posvećen je životu najpopularnijeg rumunskog vladara. Godišnje ga poseti više od 500 hiljada turista iz celog sveta. Uz postavku vezanu za istorijsku ličnost Vlada Cepeša koja je i opravdana istorijskim značajem ove ličnosti, smeštena je i postavka Stokerovog vampira grofa Drakule koja služi kao marketinški trik za privlačenje stranih turista. Pod izgovorom da je upravo dvorac Bran poslužio za Stokerovu priču, ovaj se dvorac reklamira kao Drakulin dvorac“. Povodom Noći večtica održava se mnoštvo programa i obilazaka što današnjim vlasnicima donosi ogroman prihod. Ujedno se koristi i za promocije i različite svečanosti, koncerte klasične muzike, čudesne Halloween žurke, sedište je ekstravagantnog  rock festivala.

Pod brdom na kome se zamak nalazi, tokom cele godine održavaju se vašari tradicionalne rumunske narodne radinosti, srednjevekovni viteški turniri, kao i otvoren muzej seoskog graditeljstva. Posebnu atrakciju čine kostimizirani animatori sa maskama i kostimima koje veoma liče na vampira, zbog kojih se deca guraju u red ne bi li se sa njima fotografisali. Naravno, animatori okreću glavu u suprotnom pravcu sve do trenutka dok im se ne da novac. Ali, deci ostaje fotka za uspomenu a roditelji naravno ne prave problem. Doduše i nama starijima su vrlo interesantni.


Koliko i kako se Vlad Cepeš Drakula obreo u ovom velepnom zamku?
Godine 1462. mađarski kralj Matija Korvin poznat i kao Matija Hunjadi, sin Janoša Hunjadija, koji je kod nas poznat po imenu Sibinjanin Janko (sa kojim je Drakula“ drugovao) uhvatio ga je i zatočio u ovom dvorcu u kom je proveo dva meseca. Trebalo je da eliminiše Vlada Cepeša u zamenu da Turci više ne napadaju Ugarsku. Međutim, zbog očevog prijateljstva sa Drakulom, odnosno Vladom Cepešom, nije mogao da ga ubije, već ga je zatvorio u zamak Bran a potom odveo u Ugarsku.
E sad, zaključite koja je to vrsta zarobljeništva bila, jer se Vlad Cepeš Drakula oženio sestrom svog tamničara.
Vlad Cepeš, rumunski nacionalni heroj koji je u XV veku vladao Vlaškom, srednjevekovnom kneževinom u današnjoj Rumuniji. Hrabar ali okrutan, on je zarobljene Turke, svoje protivnike, ali i sunarodnike za najmanji moralni prekršaj nabadao na drveni kolac i tako ih ostavljao da umiru u najtežim mukama. Ime Cepeš u prevodu znači Kolac. Surov način kažnjavanja je naučio u Turskoj gde je sa bratom kao trinaestogodišnjak bio odveden na prevaspitavanje dece vladarskih porodica. Cilj prevaspitavanja je bio, da kada dođu na mesto svojih očeva, vladaju u skladu sa željama Turaka. Zapravo, nije to bilo samo prevaspitavanje, tamo su u znak odanosti bili ostavljeni kao taoci. Nadimak Dracul koji se prevodi kao „sin Drakula“ od latinske reči draco, što znači zmaj, je dobio po Redu Zmaja čiji je član bio njegov otac.
Ali kako ga je Stoker 1897.god u svom romanu učinio vampirskim likom i legendom, Drakula je sastavni deo svake strašne priče.

O istoriji samog dvorca mogu napisati samo ono što zvanični izvori pišu i što već možete svuda pročitati. Kad već pišem o svojoj poseti ovom dvorcu dodaću i te podatke, da zaokružim celinu a i da ne bismo lutali tražeći dodatne informacije.

Zamak se prvi put spominje 1377.god u pisanim izvorima. Tada je kralj Lajoš I Anžujski dozvolio Saksoncima koji su bili nastanjeni u Brašovu da podignu kamenu citadelu o svom trošku i sa sopstvenom radnom snagom. Oko zamka se vrlo brzo formiralo i naselje Bran.
Inače, prvo, prethodno utvrđenje na ovom mestu su 1212.god. podigli Tevtonski vitezovi kao stražarsku ispostavu na granici Transilvanije i Vlaške. Sagrađen je bio od drveta a Mongoli su ga 1242.god. razorili.
Početkom XV veka zamak je bio u vlasništvu dede Vlada Cepeša, vlaškog kneza Mirče Starijeg i predstavljao je značajno uporište u borbi protiv Otomanske imperije. Od druge polovine XV veka nalazio se u rukama ugarskih vladara a poslednji posednik pre XX veka je bio ugarski kralj Vladislav II  koji je 1513.god. prestao da plaća zakupninu stanovnicima Brana pa je zamak prešao u njihove ruke. Godine 1920. postao je rezidencija rumunskih kraljeva i omiljeno mesto kraljice Marije od Edinburga, unuke britanske kraljice Viktorije. Potpuna rekonstrukcija zamka, izvedena između 1921. i 1929. godine po nalogu same rumunske kraljice Marije a po projektu češkog arhitekte Karela Limana, dala je građevini romantičan izgled. U arhitekturi preovladavaju elementi gotike. Stare prostorije zamka pretvorene su u komfornu rezidenciju kraljevske porodice. 

Tokom 1937. god. u bunar u unutrašnjem dvorištu zamka ugrađen je električni lift, a na dnu bunara je horizontalni tunel u steni, do parka ispod stene na kojoj se nalazi zamak.
Nasledila ga je njena najmlađa kćerka, princeza Ileana, koja je u II svetskom ratu u njemu vodila bolnicu. U ovom dvorcu je jedno vreme živela Marijina kćerka, buduća kraljica Jugoslavije, Marija Karađorđević.
Nakon proterivanja kraljevske porodice 1948.god. zamak prelazi u ruke komunista. Ubrzo nakon toga je bio zatvoren da bi 2007.god. Zakonom o restituciji bio vraćen u posed naslednika princeze Ileane, Nadvojvodi Dominiku Habzburgu i njegovim sestrama. 2009.god. je upravljanje zamkom i zvanično povereno Nadvojvodi Dominiku-knezu Toskane koji je detinjstvo proveo u njemu i njegovim sestrama.

Posebnu postavku čine i predmeti kraljice Marije od Edinburga iz vremena njenog upravljanja, uključujući tradicionalni nameštaj i tapiserije koje je sakupljala, kako bi istakla rumunske zanate i umeće.

Na kraju ću vas informisati o radnom vremenu i cenama ulaznica, jer verujem da će vam i ovaj podatak biti vrlo interesantan i koristan. Obično, većina prvo pita kada, kako i koliko? Pe evo i odgovora na ta pitanja:

Radno vreme:

U van sezoni od 1.oktobra do 31. marta je:
Ponedeljak: 12.00 h - 16.00 h
Utorak-Nedelja: 09.00 h - 16.00 h
Poslednji ulaz je u 16.00 h

U sezoni od 01. aprila do 30. septembra je:
Ponedeljak: 12.00 h - 18.00 h
Utorak-Nedelja: 09.00 h - 18.00 h
Poslednji ulaz je u 18.00 h

Cene ulaznica:
Odrasli: 30 lei - 6.6 evra
Stariji preko 65 god: 20 lei - 4.5 evra
Studenti: 15 lei - 3.3 evra - uz indeks
Učenici: 7 lei - 1.5 evra  - uz đačku knjižicu
Školske grupe preko 20 učenika: 20 lei - 1.1 evra
Ulaz je slobodan za hendikepirana lica

Amaterske fotografije su besplatne
Snimanje je 20 lei - 4.5 evra
Profesionalno fotografisanje i snimanje je dozvoljeno nakon potpisivanja ugovora. 

Pozdrav do sledećeg posta :)

Još putopisa iz Rumunije možete pročitati na sledećim linkovima:
-http://Tragom grofa Drakule
-http://Dragulj južnih Karpata - dvorac Peleš
-http://Pariz istoka - Bukurešt

25. јануар 2015.

Dragulj južnih Karpata - dvorac Peleš

Нема коментара
Dragulj južnih Karpata - dvorac Peleš
Danas ću vam ispričati priču o dragulju Južnih Karpata. Potrudiću se da vam bude zanimljivo i da ne iscrpljuje strpljenje i želju za čitanjem. Naime, reč je o dvorcu Peleš. Smatram, a verujem da ćete se i vi, koji čitate ovu priču složiti sa mnom a ovaj dragulj zaslužuje posebno mesto i da ga treba izdvojiti iz pricče o putovanjima kroz Rumuniju. Kroz ovaj obilazak dvorca, neću biti u mogućnosti da vas provedem i prikazom fotografija unutrašnjosti. I sami već znate da je u većini dvoraca zabranjeno snimanje i fotografisanje, dok u nekima čak nemate ni mogućnost da uplatite dozvolu. Šteta, ali tako je. Moraćete da mi verujete na reč o lepoti i raskoši karpatskog dragulja sve do trenutka dok se i sami ne uverite u istinitost mojih reči.
Da ne dužim više, već je vreme da krenemo u obilazak, ali pre svega, prvo ćemo se upoznati sa mestom na kom je smešten.
Sinaja je mesto u Južnim Karpatima i nalazi se na oko 1000 mnv. u podnožju planinske skupine Bućedi. U XVI veku je Mihail Kantakuzin boravio na Sinajskoj gori  i zaveden lepotom predela, vratio se i kao tadasnji vrhovni vojni zapovednik Vlaške 1659.god. započeo gradnju manastira koji je nazvao Sinaja. Kako su godine prolazile oko manastira je počelo da niče naselje. Danas je Sinaja poznati ski centar nalik na švajcarske Alpe.

Bogata je čistim vazduhom, mnoštvom elitnih hotela, restorana, noćnih klubova i kockarnica. Iz centra polazi gondola koja vozi do 2000 mnv. gde su uređene staze za ljubitelje ski sporta. I ranije, kao i sada, Sinaja je bila stecište rumunske aristokratije. Od Bukurešta je udaljena 120 km.

Kao što sam već na samom početku napisala, rumunske Karpate i šumovite brežuljke u mestu Sinaja, krasi predivan dragulj, jedan od najlepših dvoraca Evrope.
Baš ovde je kralj Karol I Holencolern sagradio bajkoviti dvorac koji je bio letnja rezidencija njegova i kraljice Elizabete.

Idući od Sinaje ka Pelešu prelazimo rečicu, bistru i plitku, koja vijuga obroncima južnih Karpata.

Predeo od koga zastaje dah vodi nas do malog dvorca kojeg još zovu Pelišor (mali Peleš). Građen je u art-nouveau stilu, sa unikatnim nameštajem pravljenim u Beču. U njemu je detinjstvo provodila Marioara, kći prestolonaslednika Ferdinanda i Marije Holencolern, drugog rumunskog kraljevskog para. Ferdinand, njen otac, bio je bratanac kralja Karola I. Krunu je nasledio posle njegove smrti 1914. god. Marioaru su još zvali i Minjon, a kada se udala postala je srpska kraljica Marija Karađorđević.

Kako se krećemo u luku, dalje od Pelišora, stazom kroz šumu, pogled nam privlače inpresivne zidine, građene od drveta, cigala i mermera.

Pošto je kralj Karol I Holencolern bio nemac, dobio je želju da u ovim Karpatskim brdima sagradi dvorac u stilu gornje-nemačkog baroka da bi ga podsećao na njegove nemačke Alpe. Svoju zamisao je pretvorio u stvarnost.

Sa gradnjom je počeo 1873.god. projekat su radila dvojica arhitekata, Vilhelm Dederer i Johanes Šulc. Obojica su pripadala nemačkoj školi arhitekture. Proširivan i modernizovan je između 1883. i 1914.god. nakon zamisli českog arhitekte Karela Limana.

Velelepno zdanje je bilo okruženo visokim borovim stablima i prelepim umetničkim delima italijana Rafaela Romanelija – skulpturama od kamena i mermera. Ispred dvorca nailazimo na reprodukcije skulptura koje je izradio Bartolomeo Amaneti u XVI veku. Originali se nalaze u Piazza della Signoria u Firenci i Vili Mediči u Rimu.

Spoljašnja arhitektura zamka sa dekorativnim elementima prikazuje vajarska dela u kamenu. Možemo zapaziti i videti još mnogo replika čiji se originali nalaze u Veneciji, Firenci, Versaju.  U severoistočnom delu okruženja dvorca, po naređenju kralja Karola II je 1934.god. urađena i smeštena skulptura u bronzi rumunskog umetnika Oscara Spate, koja predstavlja kraljicu Elizabetu kako veze.

U unutrašnjost dvorca, kao što već spomenuh na početku priče se ne može ući sa foto aparatom što nas više i ne čudi mnogo, ali činjnica da se ne može ući obuven nas je ipak sve zatekla. Jako sam se razočarala saznanjem da ne mogu da slikam unutrasnjost, ali svakako to nije umanjilo moju želju za posetom. Na samom ulazu, kustos će vas uputiti na papuče koje ćete nazuti preko vaših cipela. Tepihe koji čak nisu originalni ne smete gaziti obuveni. Replike su pravih, a pravi se nalaze u muzeju. Zapanjuje nas saznanje da je već krajem XVIII veka dvorac imao električnu struju, sistem za ventilaciju, centralno grejanje i lift za dve osobe. U njemu se nalazi više od 150 umetnički uređenih prostorija i 30 kupatila. Samo dve godine nakon završetka radova je kralj Karol I mogao da uživa u njemu, dok nije preminuo 1914.godine.

Grupa lagano prati vodiča dok iz zidova audio putem slušamo o dizajnu, dekoru, arhitekturi...

Prizemlje je izuzetno po svojoj kolekciji portreta Karola I Holencolerna i njegovih predaka u prirodnoj veličini, slikara Gustava Klinta i Franca Matscha.
Ovde u prizemlju možemo običi nekoliko izuzetno dizajniranih i dekorisanih soba, salona i odaja. Ni malo ne iznenađuje da je kralj uredio niz soba za goste, monarhe iz drugih zemalja. Engleska soba, turska soba, španska soba, kako bi se svako od njih osečao kao da je na svom dvoru.

Salon za prijem je 1911.god. uredio arhitekta Karol Liman. Salon je replika „Fridenhajen“ sale, danas Privredna Komora Libeka, kombinacija je elemenata nemačke renesanse i baroka.
Poznato je da je kralj bio strastan lovac. U to nas je uverila kolekcija lovačkog oružja i opreme od XVI-XIX veka, od kopalja, stitova pa do vatrenog lovačkog oružja.
Zbirka oružja (od XV-XIX veka) je postavljena u narednoj prostoriji. Preko 4000 izloženih eksponata se nalazi predamnom a posebnu pažnju privlači većini posetilaca konj i konjanik u srednjevekovnim oklopima. Obojica teže 200 kg. Kolekcija oružja je druga po veličini i vrednosti, jedina veća se nalazi u Vojnom muzeju u Bukureštu. Sačinjena je od japanskih, arapskih i oružja Zulua što je zadivilo mog sina, pa je bezvoljno nastavio dalje.
Redom obilazimo prostoriju za službene prijeme, veliku muzičku salu koja je kasnije pretvorena u književni salon kraljice Elizabete. Slike u salonu ilustruju likove iz kraljičinih pesama. Salon za prijem je bogat arhitektonskim detaljima čiju stilsku interpretaciju modela možemo naći u renesansnim palatama Firence. Sto i stolice su komadi nameštaja od masivnog drveta tako rezbareni i ukrašeni da mislite da se preko stola nalazi sav u čipki stolnjak. Rezbarija je bila tako savršena, na naslonima stolica je isti rad. Bio je to poklon kralju od nekog maharadze, ne zpamtih kog, jedino se sećam da su ga radile tri generacije – deda, sin i unuk. Salon u kome se kraljevskoj porodici služi večera je služio i za večernje skupove, prostorija je jedinstvo dekoracija osmišljeno od strane kompanije iz Majnca. Narednu, takozvanu Špansku sobu je dizajnirao francuski arhitekta Andre Lecomte du Noui u špansko-mavarskom stilu tako da podseća na Alhambra palatu iz Granade, Andaluzija. Tavanica španske sobe je sva od zlata, dok zidove krasi špansko i mavarsko oružje. Dizajn i unutrašnjost bilijar sobe je napravljen u Beču sa ukrasima od drveta i oraha. U neverici nastavljamo šetnju dvorcem ka prostoriji za pozorišne predstave a potom idemo u tursku sobu u kojoj se u uglu nalaze nargile, a celu sobu krase niski kanabei.

Ushićeni lepotom predivno ukrašenog stepeništa otisli smo na sledeći sprat. Jednostavno, ne znate na koju stranu pre da pogledate, kuda da se okrenete, sve je kao da ste u začaranom krugu, naprosto, svaki detalj vam zaustavlja pogled. Želim da upijem svaku sitnicu, da zapamtim sve što je to duže moguće. Na ovakvim mestima mi uvek prolazi kroz glavu da koračam istim putem koji je neko pre toliko vremena prošao pre mene i istorijski duh me prosto ispuni.

U hodniku su zidovi prekriveni vrhunskim tapiserijama na kojima su prikazane scene iz istorijskih tema. Na jednoj strani je ogromno ogledalo izrađeno u Italiji i tako u jednom komadu železnicom doveženo, na suprotnoj se nalazi isto i oba čine optičku varku da hodniku nema kraja.

Prolazeći kroz još 17 prostorija na prvom spratu ne možete da poverujete da je sva ta krasota smeštena na samo jednom mestu, u samo jednom dvorcu i da se sve to nalazi baš sada i baš pred vama. Pokušavajući da što duže ostanem u pojedinim prostorijama kako bih uživala u prizoru divnog prostora odvajam se od grupe. Duži užitak je nemoguć i ipak moram da požurim, pogledom tražim sina ili poslednjeg člana naše ne baš male skupine i lagano, bez volje krećem dalje. Idem od prostorije do prostorije, ulazim, izlazim i želim da vratim vreme ne bih li mogla da vidim kako se nekada živelo na dvoru. Iz mermerne sobe idemo u koncertnu dvoranu, kraljičin studio, kraljevsku spavaću sobu, kraljevu svlačionicu, kraljevsku salu u kojoj se služio doručak, mali atelje, prostoriju specijalno opremljenu samo za posetu cara Franje Jozefa, salu za ručavanje u Bretanjskom stilu, apartman princeze Meri, apartman princeze Josephine, dalje ka žutoj sobi, čekaonici u kojoj su dame čekale kraljicu da ih primi i pre nego odemo na sprat odlazimo u obilazak biblioteke koja je bila namenjena gostima dvorca i kraljevske porodice.

Po neka reč o pojedinim prostorijama  koje su se nalazile na ovom prvom spratu.
Mermerna sala je bila sagrađena između 1903. i 1906.god. dizajnirana u stilu italijanske renesanse. Koncertna dvorana je ukrašena takođe u renesansnom stilu, dok je osmatračnica (stražarska soba) bila uređena u nemačkom renesansnom stilu, opremljena masivnim nameštajem od oraha i hrasta, sa prozorima na kojima je oslikan kraljevski grb. Rokoko soba je bila rearanžirana početkom XX veka u rokoko stilu. U njoj se nalaze predivni komadi ukrasa i posuđa od porcelana. Mali carski salon je ukrašen kordoba kožom i komadima nameštaja velike vrednosti, kao i Aubusson tapiserijom iz XVII veka. Biblioteka za goste je smeštena na suprotnoj strani čekaonice za dame i pruža spektakularan pogled ka velikoj sali i holu kojim ćemo proći i popeti se na drugi sprat gde ćemo videti još pet fantastično opremljenih i dekorisanih prostorija.
Kraljičin studio je arhitektonski kompleks, impresivan po svojim dimenzijama, originalnosti dekorativnih elemenata. Studio Žorža Enesija, prostorija specijalno dizajnirana za kraljičinog omiljenog velikog rumunskog kompozitora i muzičara. Prostoriju karakteriše elegancija nemačke renesanse. Soba Olge Mavrogheni se nalazi u severoistočnom delu palate. Atelje ističe dekoraciju secesije, dizajniran i dekorisan od 1903.-1906. god. Poslednja prostorija koju obilazimo nalazi se u kuli zamka, oživljava atmosferu starih bavarskih salona sa divnim ukrasima na rustičnom nameštaju, vitražima sa scenama bahanalija i terevenki i ukrasima od vrhunske keramike.

Nas obilazak dvorca koji se završio mi je ipak samo potvrdio da je Rumunija zemlja koja ozbiljno ulaže u turizam i promociju svojih prelepih zdanja. Ostavljamo čarobne papuče na svoje mesto i iz bajke se vraćamo u stvarnost.
Verujem da ste i vi uživali u ovoj čarobnoj šetnji kroz divnu palatu rumunskih kraljeva i nadam se da ćete vrlo brzo da zavirite u ovaj raskošni dragulj.

Tekst je objavljen na internet portalima:
-Putovanja.info – 13.11.2010.
-Klub putnika – 13.11.2010
-Viabalkabs.com – 21.05.2011.
-Vesti.rs – 21.05.2011.
-blog.dnevnik.hr – 01.08.2011.

Još putopisa iz Rumunije možete pročitati na sledećim linkovima:

-http://Tragom grofa Drakule
-http://Pod sjajem punog meseca - zamak Bran
-http://Pariz istoka - Bukurešt

21. јануар 2015.

U društvu "Kofernjače"

2 коментара
U društvu "Kofernjače"
Danas mi je pripala posebna čast i zadovoljstvo da svojim tekstom gostujem na blogu "Kofernjača".
Ko je "Kofernjača"?
Mlada, vesela šarmantna blogerka Nina Trivković.
Devojka kojoj su putovanja strast a pisanje zadovoljstvo.
Moj post gost "Na vrhu Balkana" može se pročitati na blogu Kofernjača.(https://kofernjaca.wordpress.com/2015/01/21/na-vrhu-balkana/).
Ako se upustite u detaljnije istraživanje Nininog blogovanja, naići ćete na dosta lepih putopisa i priča.
"Kofernjača" je pokrenula i istoimenu stranicu na Facebook-u, te je možete upoznati i na taj način.
Ovim putem ti zahvaljujem Nina na pozivu za gostovanje u "Kofernjači" i vrlo rado bih uzvratila gostoprimstvo.U iščekivanju tvog posta na blogu "Cipelice Skitalice" pozdravljam te uz želje da nastaviš da živiš svoj san.



20. јануар 2015.

Na vrhu Balkana - Musala - Rila

4 коментара
Na vrhu Balkana - Musala - Rila
Jedne julske večeri pre par godina uputili smo se iz Smedereva put Bugarske sa namerom da se popnemo na najviši vrh Balkana, Musalu, 2925 mnv.
Noćna vožnja je protekla u smehu, muzici, šali. Retko ko da je spavao.

Autobus je bio pun veselih i neumornih planinara PK Čelik-a iz Smedereva. Nakon nekoliko kraćih usputnih stajanja radi odmora i osveženja, u rano jutro stigli smo u Sofiju, glavni grad susedne nam Bugarske. Iako je to bio početak jula, jutro je bilo sveže ali prijatno, pa smo se uputili u obilazak grada. Naišli smo na jedinu menjačnicu koja je u to vreme bila otvorena. Ne gledajući pažljivo u kursnu listu koja je bila istaknuta na vratima, zamenili smo novac. Nakon razmene ostali smo zatečeni jer smo dobili znatno manje od očekivanog. Niko od nas nije obraćao pažnju na još jednu kolonu u kojoj je bio upisan stimulativni kurs. Nezadovoljstvo smo zalečili u obližnjem restoranu. Obišli smo kulturno istorijske znamenitosti grada, zatim otisli u prodavnice u kojima se prodaje planinarska oprema, gde smo ostavili veću količinu novca, ipak zadovoljni, jer je oprema bila dosta jeftinija nego kod nas a kvalitet isti.

Sofija se nalazi u podnožju planinskog masiva Vitoše (Crni vrh 2290 mnv). Gradski trgovi su vrlo prostrani, obnovljeni i lepo uređeni.

Centralna građevina na Trgu Aleksandra Nevskog je istoimena Saborna crkva, građena u znak bugarske zahvalnosti ruskom narodu u oslobođenju od turske vlasti. Gradnja ove velelepne građevine započeta je 1882.god. po projektu ruskog arhitekte Pomerančeva. Izgrađena je kao petobrodna bazilika u vizantijskom stilu sa naglašenom centralnom kupolom i tornjem na zapadnom pročelju. U gradnji i dekorisanju hrama učestvovao je veliki broj bugarskih i ruskih arhitekata i umetnika, kao i umetnika iz zemalja zapadne Evrope.

U samom gradu se odmah primeti da se dosta gradi, a da za sva kulturno istorijska mesta i znamenitosti postoje jasne i dobro vidljive oznake duž puta.
Umorni od šetnje, zadovoljno smo seli na svoja sedišta i nastavili put na naše odredište, u Borovec. Smestili smo se u dom “Musala” na 2450 mnv. U njemu smo malo odmorili, a zatim je jedna grupa planinara krenula ka domu “Everest” na 2730 mnv. Obzirom da je već bilo veče, u ovom domu smo zanoćili i ugrejali se toplim čajem i ukusnom čorbom. Cene u domu su vrlo pristupačne, iako do ovog doma ne postoji čak ni običan kolski put.
Planinski masiv Rila nalazi se na 60 km. južno od Sofije. Ova planina je interesantna za turiste jer se ponosi mnogim glečerskim jezerima, izvorima, potocima, vodopadima.
Musala je najviši vrh kako Bugarske, tako i Balkana. Ime Musala potiče od reči “Mus Alah”, što znači “Alahova planina”. Tako je nazvan još za vreme turske vladavine, a pre toga se zvao Tangra. Najlakši put do vrha je baš ovaj kojim smo mi krenuli, od Boroveca. Postoji i gondola koja vozi od Boroveca do ispod doma “Musala” na nekih 2360 mnv.

Jutro je bilo vrlo maglovito i sveže. Natovareni, uputili smo se ka Musali (2925 mnv). Rančevi su nam otežavali put jer su jos uvek bili puni flašicama vode, keksom, grickalicama i čokoladicama. Poslednji deo uspona je obezbeđen sajlom. Sam uspon nije ni lak a ni preterano težak. Za nekih sat vremena hoda došli smo do meteoroloske stanice koja se nalazi na samom vrhu. Nismo imali prilike da nešto duže uživamo u pogledu koji se pruža, jer ništa se i nije videlo od magle, koja nikako da se podigne.

Razočarani, ali istovremeno i zadovoljni sto smo stigli do cilja, krenuli smo nazad, prolazeci kraj predivnih jezera, ni malo ne žureci, jer smo želeli da dosta toga zabeležimo našim aparatima. Bez obzira na maglu, vredelo je uslikati pa kakav god nam snimak ostao. Budiće nam ipak sećanja na prelepa jezera koja ćemo možda drugom prilikom videti po lepšem i sunćanom danu.

Prva grupa je trebala da nas sačeka u Borovecu, da skupa odemo na osveženje i obilazak ovog poznatog turistiškog mesta. Kako smo se približavali Borovecu, koji se nalazi na oko 1350 mnv. bivalo je sve vedrije i sunčanije. Jakne nam više nisu bile potrebne, a rančevi su bili vidno olakšani. Našli smo se sa prvom grupom, ubacili stvari u autobus koji je bio parkiran u neposrednoj blizini hotela Rila i otišli na dobru crnu kafu i bugarske ogromne ćevape.

Borovec je nastao prvo kao kraljevsko lovište, a zatim se razvio kao ski-centar. Danas je poznat po velikom broju hotela i 15 uređenih staza, razlišitih težina, ukupne dužine 40 km. Sve staze su umrežene gondolama i ski liftovima. 1981. i 1984.godine ovde su održana prva takmičenja u Svetskom kupu. U samom Borovecu ima pored elitnih hotela, dosta diskoteka i kazina. Borovec je najveći skijaški centar u Bugarskoj i polazna je tačka za uspone na Rilu.

Sutradan, nakon obilnog doručka, uputili smo se u manastir Rilu, jednu od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu.

Manastir Rila je udaljen oko 60 km. Od Sofije. Osnovao ga je monah Jovan, kasnije Sveti Jovan Rilski u X veku. Manastir je nekoliko puta bio paljen u vreme Otomanske vladavine. Mesto u kom se nastanio monah Jovan nalazi se na 1150 mnv. Nije dugo bio sam, pridružili su mu se istomišljenici. Jovan Rilski je bio omiljen i poštovan ne samo kod naroda, već i na dvoru.

U neposrednoj blizini manastira protiče reka Rila, a u središtu manastirskog kompleksa se nalazi crkva posvećena Presvetoj Bogorodici, građena od 1834. do 1837. godine. U njoj se čuvaju mošti Svetog Jovana Rilskog, kao i biblioteka od 16000 knjiga. 1976.god. Rilski manastir je stavljen pod zaštitu države a 1983.god. je svrstan u UNESKO-ovu listu svetskog kulturnog i istorijskog nasleđa. Opčinjeni lepotom manastirskog kompleksa i okolinom u kojoj je smesten, uputili smo se ka Srbiji sa željom da se još bar jednom vratimo i ponovo osetimo duhovni mir koji nas je pratio putem do kuće.

Fotografije: Slađana Marić

Još putopisa iz Bugarske možete pročitati na sledećem linku:
-http://Stene dotaknute nebom - Belogradčik u Bugarskoj

19. јануар 2015.

Priručnik za penjanje na planine

6 коментара
Priručnik za penjanje na planine


Pošto je moj naredni post posvećen planini i planinarenju, saznajmo šta nam za taj poduhvat savetuje Paulo Koeljo:
Fotografija br.1 i 2: Slađana Marić - Slovenija - Julijski Alpi - Vogel

A) Izaberi planinu na koju želiš da se popneš, ne obraćaj pažnju šta drugi ljudi kažu, kao na primer "ona tamo je lepša". trošićeš mnogo energije i entuzijazma da bi postigao svoj cilj. Tako da si ti jedini odgovoran i ti bi trbao da budeš siguran u to što radiš.

B) Znaj kako da joj se približiš: planine su često viđene iz daleka-lepe, interesantne, pune izazova. Ali šta s desi kada probaš da se približiš? Putevi su svuda oko njih, cveće raste izmešu tebe i tog cilja, ono što je izgledalo tako jasno na mapi je teško u realnosti. Zato isprobaj sve staze i puteve dok na kraju jednog dana ne budeš stajao ispred vrha koji želiš da dostigneš.

Tragom grofa Drakule

4 коментара
Tragom grofa Drakule
Na put ka Rumuniji uputili smo se iz Beograda u organizaciji turističke agencije "Karpati" iz Novog Sada. Za ovu agenciju dobila sam samo reči hvale. Čula sam da je to jedina agencija kod nas, koja je specijalizovana za organizaciju putovanja po Rumuniji. Na ovom putovanju i jesu dokazali da su izuzetni. Vodič je bio jedan stariji gospodin pun informacija, anegdota i humora. Ni jednog trenutka nisam osetila dosadu. Koristio je svaki slobodan trenutak, kako u toku vožnje, tako i na samim odredištima da nam ispriča nešto o istoriji Rumunije, običajima rumunskog naroda. Dosta nam je pričao o Vladu Cepešu, zvanom Drakula, anegdote vezane za njegov život i vladavinu.

Nakon ulaska u Rumuniju počela je da rominja sitna kiša koja nas je pratila do Temišvara, u koji smo stigli u toku večeri. Našli smo jedinu menjačnicu koja je bila otvorena i razmenili nešto novca kako bi smo se osvežili u nekom od kafića. Tada je još uvek zvanična valuta bila Lei iako su Rumuni već bili u EU, sada, iskreno ne znam koja je. Malo smo prošetali po izuzetno lepom trgu koji je bio okićen i lepo uređen jer, ovo je bilo vreme Vaskrsa. Kišica je i dalje sipila, ali nam nije smetala da uživamo u opuštenoj šetnji.
Temišvar je najveći i najznačajniji grad Banata i zapadnog dela Rumunije i glavni grad okruga Tamiš. U periodu austrijske vladavine grad dobija fizionomiju srednjevekovnog grada (i epitet "mali Beč").

Nastavljamo put ka unutrašnjosti. Vremenom je prestala i kiša da pada a mi smo tonuli u san. U srcu gradića Sigišoare su nas probudili topli zraci sunca koji su se probijali kroz prozor autobusa. Ovo je nejočuvanjiji srednjevekovni grad Rumunije, u kojem je 1431.godine rođen kontroverzni vlaški vladar Vlad Cepeš, poznatiji kao Drakula. Obilazimo Istorijski muzej i sobu za mučenje. Razgledamo vrlo atraktivno staro gradsko jezgro Sigišoare, koje se nalazi na listi svetske kulturne baštine UNESKO-a.
Sigišoara se nalazi u srcu Transilvanije, u okrugu Mureš, u dolini reke Trnava Mare ("Velika Trnava"). Srednjevekovno jezgro grada, izgrađeno na jednom brežuljku, predstavlja pravi biser saske arhitekture i svrstano je u svetsku kulturnu baštinu UNESKO-a. Simbol grada jeste kula sa satom, podignuta 1556.god, u kojoj od 1899.god. postoji interesantan muzej. Bili smo u glavnoj kuli od 14 (danas ih je ostalo samo 9) zanatskih kula koje opasuju grad. Tu je srednjevekovna muzejska postavka o gradu, soba za mučenje, oružarnica, ali i fenomenalan vidikovac na kome se mogu naći i pločice sa ispisanim svetskim metropolama i udaljenošću u kilometrima od istih. Do vrha kule i pomenutog vidikovca vode strme stepenice koje škripe pod nogama i prave pravi doživljaj... Ostali arhitektonski značajni objekti jesu: Drakulina rodna kuća i kuća sa jelenom (sagrađene u renesansnom stilu, u XV veku), Venecijanska kuća (građevina iz XVI veka, obnovljena u stilu venecijanske gotike), Dominikanska crkva (gotika XIII vek), Kula kovača, Kula čizmara (sa elementima baroka), Kula krojača, pokrivene stepenice (sagrađene u XVII veku) koje vode do najvišeg dela grada, gde se nalaze škola, crkva (Biserica din Deal "crkva na brdu", gotsko zdanje iz XIV veka, podignuto na temeljima starije romaničke kapele), Kula užara i ostaci Kule zlatara. Ulice su još uvek kaldrmisane. Zbog svog kulturno-istorijskog značaja, Sigišoara nosi epitet "Perla Transilvanije".

Popili smo kafu u rodnoj kući vlaškog vladara Vlada Cepeša Drakule. Naime, danas se tu nalazi adekvatan restoran u srednjevekovnom stilu, sve sa svećama umesto električnog osvetljenja.

Put nastavljamo dalje ka Brašovu.
Ovaj je grad centar jugoistočne Transilvanije (Erdelj) i glavni je grad istoimenog okruga i jedan od najlepših gradova u Rumuniji. U srednjem veku Brašov je bio važan trgovački centar. Uticaj Sasa ogleda se u arhitekturi središnjeg dela grada. Najveća znamenitost grada jeste Crna crkva (Biserica Negra) iz XV veka, najveća gotska crkva između Beča i Carigrada (crkva nosi sadašnje ime od 1689.god. kada je, u vreme rata između Austrije i Turske, stradala u velikom požaru), i stara gradska većnica (1420.god.) sagrađene u renesansnom stilu (od kojih je ova poslednja zadržala elemente gotike) te Crna i Bela kula iz XV veka, ostaci odbrambenog sistema grada.

Sunce je počelo da zalazi, a mi kroz karpatski predeo stižemo u Sinaju. Sinaja je jedan od najpoznatijih turističkih centara Rumunije. Smeštena je u izvanrednom prirodnom ambijentu, u podnožju planinske skupine Bućedi u Južnim Karpatima, na nadmorskoj visini između 800 i 1000 m. Zbog prirodnog ambijenta i interesantne arhitekture, Sinaju često nazivaju "perla Karpata". Mesto je poznato kao zimski turistički centar Rumunije.

Hotel je izuzetno lep i dobro opremljen. Sobe komforne, sa TV-om, klimom i mini barom. Osoblje vrlo ljubazno. Sobarice svakog jutra obilaze sobe, menjaju peškire i ostale rekvizite u toaletu. Nešto od toga i ne koristimo, već naravno uzimamo za uspomenu (luksuzno upakovane mini sapune, kutijice sa koncem, iglom i par dugmadi, ukrasne kape za tuširanje... sve sa oznakom hotela). Vrlo simpatično, ujedno vrlo korisno a uspomena lepa).

Večeru su nam uveličali izvođači lokalnog ansambla. Bilo je to jedmo lepo i nezaboravno veče.

Za sledeći dan smo imali organizovan obilazak dvorca Bran (Castelul Bran). Zamak su u XII veku, podigli vitezovi Tevtonskog reda, na jednoj nepristupačnoj steni u samom podnožju južnih Karpata. Zamak se u dokumentima prvi put pominje 1377.godine, kao posed grada Brašova. Pod sam kraj XIV veka, 1395.godine, Sigmund Luksemburški (nemački car i mađarski kralj) daruje zamak vlaškom vojvodi Mirči, značajnom pripadniku dinastije Basarab, prve vlaške vladarske dinastije. Unuk vojvode Mirče, čuveni Vlad Cepeš Drakula, bio je u ovom zamku zatvoren 1462.godine, nakon što ga je zarobio mađarski kralj Matija Korvin. Mnogo vekova kasnije, 1920.godine, zamak je poklonjen Ferdinandu i Mariji, drugom rumunskom kraljevskom paru (roditeljima Marije, kraljice Jugoslavije). Zamak, u čijoj arhitekturi preovladava gotika, preuređen je po nalogu same rumunske kraljice Marije, (prema projektu češkog arhitekte Karela Limana). Nakon smrti kralja i kraljice, zamak je nasledila Ileana, jedna od njihovih kćeri. Dolaskom komunista na vlast, 1947.godine, poslednji rumunski kralj Mihaj bio je primoran da napusti Rumuniju, a zamak je pripao državi. Deset godina kasnije pretvoren je u muzej. Maja 2006.godine zamak Bran pripao je Dominiku Habzburškom, sinu princeze Ileane.


U povratku obilazimo manastir Sinaja koji se nalazi nedaleko od našeg hotela. Podignut je 1695.godine i zadužbina je Mihaja Kantakuzina (Mihai Cantacuzino), tadašnjeg vrhovnog vojnog zapovednika Vlaške (ime manastira potiče od Svete gore Sinaj, na kojoj je njen ktitor bio na hodočašću). Sredinom XIX veka oko manastira je počelo da niče i naselje Sinaja. U tom periodu, 1846.godine, manastir je proširen dogradnjom nove, veće manastirske crkve.
Inače, manastir Sinaja je muški manastir.

Veče provodimo u šetnji, kupovini suvenira, predahom uz rumunsko nacionalno pivo Ursus (medved). Na ulicama se mogu videti samo turisti iz mnogih krajeva sveta, lokalnog stanovništva kao i da nema. Svi su u svojim kućama, kao što rekoh na početku ovog teksta, Vaskrs je.

Sledeći dan koristimo za obilazak dvorca Pelišor (mali Peleš) i Peleš. Sunčano je i vrlo prijatno.
Prvi je manji i po lepoti mnogo zaostaje za drugim.

Dvorac Peleš (Castelul Peles) u Sinaji bio je letnja rezidencija prvog rumunskog kraljevskog para, Karola I Holencolerna (Carol I Hohenzollern) i njegove supruge Elizabete. Gradnja dvorca počela je 1875.godine i trajala je osam godina. Projektanti dvorca bili su arhitekti Vilhelm Doderer (Wilhelm Doderer) i Johanes Šulc (Johannes Schultz). Nakon što je dvorac završen, 1883.godine, rodila se ideja da se dvorac rekonstruiše i proširi. Projekat druge faze izgradnje dvorca poveren je češkom arhitekti Karelu Limanu, koji je izradio i projekat manjeg dvorca, dvorca Pelišor, koji je pripadao drugom rumunskom kraljevskom paru, Ferdinandu i Mariji. Dvorac Peleš završen je 1914.godine (građen je, dakle 39 godina). Sagrađen je u stilu gornjenemačke neorenesanse, sa uplivima mnogih drugih stilova. Dvorac Peleš mnogi smatraju najlepšim dvorcem Evrope. Inače, Peleš je bio najmoderniji dvorac Evrope (električna energija, centralno grejanje, lift, centralni sistem za usisavanje prašine itd.)


Dan kao u bajci.

Ujutru se odjavljujemo na recepciji hotela i put nastavljamo ka ostrvu Snagov koje se nalazi na istoimenom jezeru i manastiru oko 40 km severno od Bukurešta. Plovidba brodićem po jezeru je bila zaista slikovita. Šuma kraj jezera već ozelenela. Budilo se proleće. Manastir je podignut krajem XIV ili početkom XV veka. Naknadno je Vlad Cepeš Drakula sagradio zidine oko manastira, u kojem je inače bio državni trezor. Od nekadašnjeg kompleksa ostali su još crkva, zvonik i ostaci ćelija. U manastirskoj crkvi, ispod jednog kamena, sahranjen je sam Drakula. Tu su ga sahranili njegovi malobrojni preživeli prijatelji nakon što je on ubijen u zaveri, krajem 1476.godine.

Putujemo ka našoj poslednjoj destinaciji, Bukureštu (Bukuresti), glavnom gradu Rumunije, koji nosi epitet "mali Pariz". Sledi razgledanje grada: Trijumfalna kapija, Palata Parlamenta (po zapremini druga građevina sveta)... Šetamo najužim centrom grada, u kom se nalaze Rumunski ateneum, bivša Kraljevska palata (danas Muzej umetnosti), Kraljevska zadužbina (danas Centralna Univerzitetska biblioteka), zdanje Senata, crkva Kreculesku (Cretzulescu) itd. Odlazimo i u posetu Patrijaršiji.

Sve u svemu, može se reći da me je ovo putovanje obogatilo za još dosta lepih priča, predela, saznanja. Rumunija nije zemlja kakvom smo je nekada poznavali. Ovaj put sam je doživela na jedan potpuno nov i izuzetno lep način. Putovanje slično ovom preporučujem od srca svima. Ako već niste, uvrstite ga u svoju listu želja. Verujte, bićete prijatno iznenađeni i ni u jednom momentu nećete zažaliti. Ljudima koji su ovom zemljom putovali savetujem da je posete ponovo, jer uvek ima još mnogo toga neviđenog i neistraženog. Onima koji nisu, neka krenu za početak ovom već proverenom turom koju popularno zovu "Tragom grofa Drakule".

Putopis je objavljen  13. novembra 2010. godine na web portalima:
- Putovanja.info
- Klub putnika

Još putopisa iz Rumunije možete pročitati na sledećim linkovima

9. јануар 2015.

Moj prvenac: Kroz antičku Grčku

8 коментара
Moj prvenac: Kroz antičku Grčku
Na putovanje u Grčku sam pošla sa tada još trinaestogodišnjim sinom u želji da mu od malih nogu ulijem strast ka putovanjima, interesovanja za istoriju, umetnost, arhitekturu, da mu približim neke nove, nepoznate ljude, običaje i kulturu. Smatrala sam da je Grčka upravo idealno rešenje. Za dete od 13 godina zemlja koja nije isuviše blizu a ni previše daleka. Put bi bio podnošljiv, ni malo naporan, obzirom da ćemo noćiti u različitim mestima. A sada bih mogla da počnem sa prisećanjem i beleške pretočim u priču.


Kako se na skoro sva organizovana putovanja polazi iz Beograda, tako smo krenuli i mi. Nakon pauze u Predejanima, put smo nastavili ka Makedoniji. Po prelasku granične kontrole smo već uveliko bili umorni i vrlo brzo smo zaspali. Vodič nas je probudio tražeci pasoše. Izlazimo iz Makedonije i ulazimo u Grčku. U Stefanovim očima vidim radost, ujedno i nestrpljenje. Pitanja su se nizala jedno za drugim.
Nakon dužeg puta stižemo u dolinu Tempi koja se nalazi 29 km severno od Larise, između planina Olimp i Kissavos. Glavni nacionalni put koji vodi ka Solunu, prolazi kroz ovu usku klisuru reke Pinios. Obilazak klisure predstavlja izuzetan dozivljaj jer se prolazi jednim od najlepših predela u celoj Grčkoj. Mesta prepuna zelenila, bršljena, rododendrona i stabala platana.
Mesto za vašu reklamu. Ukoliko ste zainteresovani kontaktirajte me na sd.sladjana@gmail.com
Što slučajno, što namerno, uglavnom ničim izazvano, malo putujem, malo pišem, malo i fotografišem. Da iz sećanja ne izbrišem, dođoh na ideju da na blogu ponešto i zapišem :) [Slađana Marić] (https://lh5.googleusercontent.com/-uPBpldK3rCU/AAAAAAAAAAI/AAAAAAAAAAA/OTp4WBJB4_g/s96-c/photo.jpg)