no
6/Dvorci/slider

27. април 2015.

Kako se pakuje planinarski ranac

Нема коментара
Kako se pakuje planinarski ranac



Bitno je da pametno izaberemo stvari i efikasno ih spakujemo u ranac.
Spisak potrebnih stvari može se razlikovati od vrste i zahtevnosti staze na koju se ide, kao i od godišnjeg doba. Za planinarsku turu koja uključuje noćenje u šatoru, ovo je spisak stvari koje su nam potrebne:
  • šator
  • podloga za vreću
  • vreća za spavanje
  • čeona lampa
  • šibice, upaljač, kresivo ili alkohol za paljenje vatre
  • metalni pribor za hranu (činija, šolja)
  • nož/perorez
  • prva pomoć
  • rezervni par čarapa
  • krema za sunčanje
  • hrana, voda
  • mapa, kompas
  • sredstvo za dezinfekciju ruku
  • kese za smeće
  • vlažne maramice
  • pasta i četkica za zube
  • dodatni slojevi odeće
Pa, nije tako strašno, zar ne?

Kako ređati stvari u planinarski ranac

Stvari sam na spisku poređala od glomaznijih ka manjim. Sve ove stvari razvrstamo lepo po podu i polako krenemo sa pakovanjem. Kako treba ređati stvari u ranac, najbolje možemo videti na sledećoj fotografiji. Na njoj su crvenom bojom obeležene teške i robusne stvari, a kako se udaljavamo od crvene i idemo ka zelenoj, stvari su lakše i kompresivnije.
Foto: ospreypacks.com
Lake a glomazne stvari poput vreće za spavanje pakujemo na dno ranca.
Smeštanjem težih stvari uz sama leđa, bliže kukovima, obezbeđujemo sebi izbalansiran teret. Ovime ćemo imati bolji balans tela pri kretanju po kritičnim delovima staze, posebno po strmim nizbrdicama ili uzbrdicama.
Što se vode tiče, neki rančevi imaju poseban „rukav“ ugrađen u sam ranac za tzv. mehove za vodu. Njegovo crevo se provlači kroz posebno napravljen otvor na rancu, tako da ga imamo na dohvat ruke, da ne kažem, usta.
Drugi rančevi imaju džepove sa strane predviđene za smeštanje vode.
Na vrh pakujemo lake i kompresivne stvari, poput dodatnih slojeva odeće, zaštite od kiše (kabanice), hrane koja nije konzervirana pa joj preti rasipanje, curenje ili gnječenje. Logično je da iste obavezno pakujemo u kese.
Stvari koje će nam biti potrebne na stazi, poput kompasa, mape, čeone lampe, prve pomoći ili kabanice, stavljamo na dohvat ruke. Želećemo da znamo gde su u svakom trenutku i da do njih možemo brzo doći. Zato takve stvari pakujemo u spoljašnje pregrade ili na sam vrh ranca.
Sad kad smo spakovali ranac, stavljamo ga na leđa kako bismo ga podesili. Tek na stazi ćemo zapravo postići željenu formu ranca na leđima, ali evo nekoliko saveta pre nego što kročimo na stazu.

U nastavku, kako podesiti ranac za planinarenje i koji su saveti za optimizaciju tereta i korišćenje opreme možete pročitati više na sajtu Dah planine ( http://dahplanine.com/saveti-kako-se-pakuje-planinarska-oprema/ )

20. април 2015.

Bratislavski dvorac i palata Grasalkovič

Нема коментара
Bratislavski dvorac i palata Grasalkovič



Bratislavski dvorac i palatu Grasalkovič sam obišla tokom jednodnevne posete Bratislavi, koja je bila usputno odredište na putovanja u Prag.
Bratislavski dvorac i nazivi dvorca kroz njegovu istoriju i vladavinu Austro-ugarskih monarha (slovački: Bratislavský hrad, nemački: Pressburger Schloss, mađarski: Pozsonyi var
Do dvorca se stiže koloritnim ulicama, popločanim krupnim kamenom koje vode iz starog jezgra grada koje sam detaljno opisala u prethodnom tekstu.
Iako je dvorac u središtu Bratislave, ipak deluje prilično izolovano jer se nalazi na stenovitom bregu Malih Karpata, direktno iznad reke Dunav, odakle neprikosnoveno gospodari panoramom grada. Izgrađen je na platou visine 82 metra i jedna je od najupadljivijih građevina u gradu, koja ujedno predstavlja i simbol grada. Dvorac je jedno od retkih mesta odakle se vide tri države: Austrija (3 kilometra jugozapadno), Mađarska (13 kilometara južno), i naravno, Slovačka. Sa njegovih bedema se kao na dlanu vidi Slovačka prestonica i Dunav kako je seče.

Konstatacija Ivone-vođe puta, da dvorac nazivaju i "naopačke okrenutim stolom" u potpunosti odgovara njegovom izgledu zbog karakterističnog oblika četiri kule kojima je povezan, a koje se nalaze na njegovim ivicama. 
Za dvorac u gotskom stilu zna se već u X veku, a kada Bratislava postaje glavni grad Mađarske, samim tim i krunidbeni grad, dvorac postaje kraljevska rezidencija, te dobija renesansni oblik. Današnji izgled dobio je u prvoj polovini XV veka za vreme vladavine Sigismunda Luksemburškog. On je zapravo srušio gotovo čitav ondašnji kompleks i izgradio nove objekte. Do danas je iz razdoblja pre Sigismunda "preživeo" samo "Krunidbeni toranj'", okrenut prema jugozapadu. Kasnije, tokom renesanse i baroka, Bratislavski dvorac doživeo je dodatne promene i dobio današnje obrise. Najveću severozapadnu kulu nazivaju Draguljna kula. U njoj su čuvani kraljevska kruna i dragulji neprocenjive vrednosti u vreme dok je dvorac bio kraljevska rezidencija, a njegov najpoznatiji stanovnik bila Marija Terezija. Inače, vreme vladavine Marije Terezije bilo je ujedno i zlatno doba ovog kompleksa, kada se u njega mnogo ulagalo sa ciljem stvaranja još jedne reprezentativne habsburške rezidencije.
Poslednju veliku rekonstrukciju u baroknom stilu vrši Marija Terezija u XVIII veku kada se glavni grad Mađarske vratio u Budimpeštu. Kada je Bratislava prestala biti prestonica Mađarske, dvorac se nakon izvesnog vremena pretvorio u školu katoličkog sveštenstva, a kasnije, 1802.god. u barake. 1811.god. nepažnjom pijanih austrijskih vojnika, dvorac zahvata veliki požar i od njega ostaju samo ruševine. Komunisti ga renoviraju u razdoblju od 1956. do 1968.
Danas se u njemu nalaze kabineti Vlade, a na trećem spratu je deo Slovačkog Narodnog muzeja, gde je izloženo oružje, nameštaj i predmeti iz folklorne baštine. Severnije od dvorca, ali unutar zidina, nalazi se Muzej folklorne muzike sa izloženim frulama, zviždaljkama, bubnjevima itd.
U dvorištu tvrđave se nalazi bunar, dubok 85 metara i nekada je bio jedini izvor pitke vode u tvrđavi. Legenda kaže: bacite li novčić u njega, ispuniće vam se prethodno zamišljena želja.

Pogled sa dvorca na novi deo Bratislave i UFO most sa restoranom na vrhu

Vremenom se pojavila potreba za novim intervencijama na kompleksu pa je 2008.god. počela detaljna rekonstrukcija, ali su i dodati neki novi objekti i uređen je i pripadajući vrt. Od kraja 2011.godine se  može posetiti mnogo više delova dvorca nego što je to moglo ranije, a može se uživati i u njegovom izvornom obliku od pre velikog požara, jer je rekonstrukcija urađena po uzoru na 'zlatno doba', odnosno doba iz vremena Marije Terezije.

Palata Grasalkovič

Palata Grasalkovič (Predsednička palata) je rezidencija predsednika Slovačke a nalazi se pored letnje biskupove palate. Palatu smo uspeli videti iz autobusa koji je oko nje kružio dva puta dok nam je Ivona strpljivo pričala detalje iz istorije ove impozantne građevine. 
Građena je u impresivnom rokoko/kasnom baroknom stilu sa francuskim vrtom. Izgrađena je oko 1756. godine za kneza Antala Grasalkoviča, vrhovnika mađarskog veća (neka vrsta ministra ekonomije i finansija u Mađarskom kraljevstvu), a izgradio ju je arhitekt A. Mayerhofer. U njoj se nalaze mnoge predivno uređene sobe i impresivno stepenište.
Nakon izgradnje postala je centar muzičkog života u Bratislavi. Jozef Hajdn je u njoj odsvirao premijere nekih svojih dela. Grof Grasalkovič bio je veliki poklonik carice Marije Terezije, tako da su se u palati održavali razni balovi i zabave za Habsburšku porodicu. Poslednji vlasnici palate pre pada Austro-Ugarske bili su nadvojvoda Fridrih Teschen i njegova supruga Isabella Croy-Dulmen.
Od 1939.-1945. godine palata je bila sedište predsednika Prve Slovačke Republike (Jozef Tiso). Za vreme komunizma, prvo je bila sedište Veća poverenika (pomoćna vlada Slovačke za vreme Čehoslovačke). Godine 1950. palata je pretvorena u Kuću pionira Klementa Gottwalda i postaje centar njihovih aktivnosti. U tom razdoblju prilično je oštećena, pa je bila potrebna kompletna restauracija koja je počela 1989.god. Nakon rekonstrukcije, 1996.god. postaje prebivalište Slovačkog predsednika. Njeni nekada veliki vrtovi danas su javni parkovi i u jednom od njih se nalazi kip bratislavskog kompozitora Jana Nepomuka Hummela.
Još putopisa iz Slovačke: Jedan dan u Bratislavi

16. април 2015.

Jedan dan u Bratislavi

Нема коментара
Jedan dan u Bratislavi



Iako Bratislava nije bila moja ciljana destinacija, posetila sam je na jedan dan u prolazu, prilikom putovanja u Prag. Odnosno, poseta ovoj prestonici na Dunavu svela se na nekih šest ipo sati. Četiri sata u pratnji vodiča starim jezgrom grada i dva ipo sata samostalnog obilaska do polaska autobusa dalje.
Nakon obilaska grada stekla sam utisak da je ovo vreme zaista premalo i da Bratislava zaslužuje mnogo više, ali, sa druge strane sasvim dovoljno da se prošeta divnim kaldrmisanim ulicama i vidi ono osnovno što grad nudi. U svakom slučaju, idete li na putovanje u Beč ili Prag, preporučujem da ovaj grad nikako ne zapostavite.
Smeštena je na obe obale Dunava, a više od dve stotine godina je bila glavni grad Ugarske. Na istočnoj obali Dunava nalazi se stari, istorijski deo grada, a na zapadnoj se smestio moderni deo. 
Grad je udaljen samo 60 km od Beča, pa su tako Bratislava i Beč najbliži glavni gradovi u Evropi. Granice grada dosežu državne granice Austrije i Mađarske pa je i po tome grad jedinstven jer je jedini u svetu koji se graniči sa dve države. Od granice sa Austrijom udaljena je samo četiri kilometra, dok je od granice sa Mađarskom udaljena 13 kilometara. Na samo sat vremena vožnje se stiže do granice sa Češkom.
Ulaskom Slovačke u EU, Bratislava je postala jedna od omiljenih turističkih destinacija za turiste iz okolnih zemalja, ali zbog nedovoljnog broja smeštajnog kapaciteta, posete su mahom jednodnevne ili posebno aktuelne u vreme većih praznika. Tako je Bratislava idealna destinacija za izlet iz Austrije, Češke, ili kao što je slučaj sa našim agencijama koje je svrstavaju u svoju usputnu ponudu na nekoliko sati.
Prvi susret sa Bratislavom može nas zavarati sivilom stambenih zgrada i solitera građenih nakon Drugog Svetskog rata u stilu gradnje istočnog bloka gde živi najveći broj stanovnika grada. Ovaj deo grada se naziva Petržalka i smešten je na desnoj obali Dunava. Međutim, pređete li Dunav, bićete iznenađeni izgledom starog dela grada i dobroćudnim stanovnicima koji će vas neretko pozdraviti sa "dobar dan", shvate li odakle dolazite, pa ćete se u trenutku osećati kao da ste kog kuće, što i nije tako loše nakon 570 km pređenih  od Beograda.
Nekada poznata kao nemački Pressburg ili mađarski Pozsony, oduvek je bila jedno od kulturnih središta srednje Evrope. Kao središte viševekovne istorije, grad je bio raskrsnica brojnih kultura i trgovinskih puteva. Obiluje brojnim kulturno istorijskim građevinama koje su većinom smeštene u starom delu grada koje je glavno mesto bogatih kulturnih dešavanja tokom cele godine.  Akcenat našeg obilaska grada je upravo taj stari deo Bratislave.
Autobus se parkirao na parkingu ispred Slovačkog Nacionalnog muzeja koji se nalazi uz samu reku na "novom mostu", odakle smo i krenuli u obilazak starog jezgra grada. Nakon nekoliko desetina metara hoda došli smo do Trga Hviezdoslav na kom je zgrada koja je sedište Slovačkog Nacionalnog pozorišta, sagrađenog 1886.god. za vreme Austro-Ugarske u neo-renesansnom stilu, po projektu becčkih arhitekata Felnera i Helmera koji su projektovali zgrade pozorišta u deset evropskih zemalja. Ispred zgrade pozorišta se nalazi Ganimedova fontana koju je izradio  bratislavski kipar Viktor Tilgner 1888.god. 

Dalje nastavljamo popločanim ulicama i ulazimo u staro jezgro koje je vrlo pitomo, ali čini mi se za jednu prestonicu iznenađujuće malo. 
U srednjem veku Bratislava je bila opasana zidinama, a ulaz i izlaz bili su mogući samo kroz jednu od četiri utvrđenih kapija. Na istočnoj strani grada se nalazila Laurinska kapija, na južnom delu Ribarska, koja je bila najmanja od svih i služila je za prolazak ribara koji su ulazili u grad noseći svoj ulov-ribu iz Dunava. Na zapadnoj strani nalazila se Vidrička kapija, poznata i kao Tamna ili Crna vrata, jer su izgledala kao tunel.
Mi prolazimo kroz Mihaljsku kapiju iz ranog XVII veka koja je i jedina postojeća kapija gradskog utvrđenja. U njoj se nalazi Muzej oružja, dok se iznad kapije izdiže Mihaljska kula, visoka 51 metar. U prolazu ispod kule se nalazi "nulta tačka" na kojoj su upisane udaljenosti 29 svetskih metropola od ove evropske prestonice. Kula je izgrađena oko 1300.godine, a njen današnji izgled rezultat je barokne rekonstrukcije iz 1758.god. kada je na vrh stavljen kip svetog Mihaela koji se bori protiv zmaja. Odatle vodi glavna Mihaljska ulica, popločana kaldrmom, kojom uz nekoliko sporednih i užih ulica dolazimo do glavnog trga koji je srce starog dela grada-Hlavne namestie. Na trgu se nalazi Rolandova fontana, koja se još zove i Maksimilijanova fontana, jer je sagrađena na inicijativu kralja Maksimilijana II Habzburškog davne 1572.god. nakon njegovog krunisanja za mađarskog kralja, kada je veliki deo Bratislave stradao u požaru prouzrokovanom vatrometom. U XIX veku Maksimilijanov kip počinju upoređivati sa Rolandom, legendarnim vitezom i zaštitnikom grada. 
Jedna od legendi kaže da se kip okrene jednom u 100 godina, dok drugi tvrde da se okrene u noći dočeka nove godine kako bi pozdravio stare junake koji su u prošlosti branili grad. Treća legenda je i najinetresantnija. Ona govori o buđenju kipa u novogodišnjoj noći koje mogu videti samo Bratisljavljani čistog srca i device.

U neposrednoj blizini, u samom centru se nalazi bronzana skulptura koja prikazuje francuskog vojnika sa Napoleonovom kapom naslonjenog na klupu.
Moram da napomenem da ima više bronzanih skulptura i da su sve vrlo zanimljive. U toku šetnje ćete naići na skulpturu  "Schöner Naci"-gospodina u fraku, koji dame pozdravlja spuštenim šeširom, a za kojeg legenda kaže da je bio stvarna ličnost, da nije imao svoj dom i da su mu hranu davali ljubazni vlasnici obližnjih krčmi. Na ćošku jedne od starih građevina uslikaće vas "Paparazzi", skulptura koja je postavljena pored istoimenog kafića, a priča kaže da poznati Bratislavljani nisu mogli pobeći objektivu ovog gospodina. 
Ćumil, koji redovno viri pod suknje Slovakinja a i turistkinja,  iznad glave ima natpis "Man at work" (čovek na poslu) - i svakako je turistima najinteresantnija statua koja prikazuje čoveka koji viri iz šahte. Postavljena je 1997.god ali je vrlo brzo postala najpoznatija i najpopularnija. Sumnjam da je bilo ko, ko je bio u Bratislavi propustio da ga fotografiše, čak se nalazi na skoro svakoj razglednici koju sam videla. Za ovu statuu se kaže da, ko je dodirne levom rukom za šlem i zamisli želju, želja će mu se i ostvariti. Postoji i druga priča, koja kaže da mu treba protrljati nos da bi vam se ispunila želja koju ste prethodno zamislili. Zato, svakako proverite obe varijante :-) 

Nedaleko od najpoznatijeg stanovnika Bratislave, kako nazivaju Ćumila, nalazi se niz statua. Najpoznatija od njih je posvećena Hansu Kristijanu Andersenu, poznatom piscu. Na njoj su prikazani likovi iz bajki koje je pisao.
Dalje, prolazimo kraj Franjevačke crkve i manastira koja datira još iz 1297.god. sa čijeg prozora nas posmatra figura franjevačkog monaha. Zatim idemo do Gradske kuće (kompleks građevina iz XIV - XV veka) u kojoj se nalazi Gradski muzej osnovan 1868.godine. 
Potom nastavljamo do Nadbiskupove palate. Palata Arhibiskupije, počela je da se gradi u XIII veku. Nalazi se na Primacilnom trgu i jedna je od najlepših neoklasičnih građevina. Dovršena je 1781. za biskupe iz Ostrogona. Na fasadi se može videti 150 kg težak čelicni biskupski šešir, a unutra se nalazi prekrasna Dvorana ogledala, po uzoru na Versaj. U toj dvorani Napoleon je potpisao četvrti Presburški sporazum, 1805.god.  nakon bitke kod Austerlitza. Danas se u ovoj palati nalazi zbirka retkih engleskih goblena iz XVII veka. Leti se u njoj održavaju koncerti klasične muzike i u njoj su nekada nastupali Mocart, Betoven, Bartok i List.
Prolazimo kraj zgrade Stara Radnica – stara većnica u kojoj je smešten najstariji Slovački muzej. Istorijski centar je građen sa mnogo baroknih palata.
Grasalkovičeva palata (Predsednicka palata) sedište je predsednika Slovačke od 1996.god. a nalazi se pored letnje biskupove palate.

Građena je u impresivnom rokoko-kasnom baroknom stilu sa francuskim vrtom. Izgrađena je 1760. godine za kneza Antala Grašalkoviča, vrhovnika mađarskog veća (neka vrsta ministra ekonomije i finansija u Mađarskom kraljevstvu), a izgradio ju je arhitekt A.Mayerhofer. U njoj se nalaze veliki broj lepo uređenih soba i impresivno stepenište. Jozef Hajdn je u ovoj palati odsvirao premijere nekih svojih dela. Njeni nekada veliki vrtovi, danas su javni parkovi u kojima se nalazi kip bratislavskog kompozitora Jana Nepomuka Humela.
Crkva Sv. Elizabete, više je poznata kao „plava crkva“, dobila je ime po karakteristično plavoj boji fasade. Projektovao ju je mađarski arhitekta Odon Lehner. Lehner je koristio beton za izgradnju i spoljašnju fasadu prekrio je žbukom u nekoliko nijansi plave boje, ukrašenu sa keramičkim cvetnim pločicama u tamno plavoj boji. 
Obišli smo i najistaknutiju gotsku građevinu u Bratislavi, Katedralu Sv. Martina iz XIV-XV veka koja je sagrađena na mestu stare romaničke crkve iz XIII veka u kojoj je krunisano najmanje devet ugarskih kraljeva i osam kraljica, uključujući i Mariju Tereziju. Put kojim su kraljevi prolazili označen je zlatnim krunama postavljenim uokolo. Na samom vrhu katedrale, na visini od 85 m stavljena je ogromna kruna svetog Stjepana, teška 300 kilograma, za čiju izradu je bilo potrebno osam kilograma zlata i ona leži na platou prečnika dva puta dva metra. Zbog svoje blizine dvorcu, osim religiozne imala je i svoju praktičnu funkciju – najviši toranj služio je kao bastion u obrambenom sastavu grada.
Na 100 metara iznad Dunava se nalazi najpoznatija Bratislavska znamenitost koja gospodari panoramom Bratislave - Bratislavski dvorac-Bratislavsky hrad. Današnji izgled dobio je u XV veku. Zadnju veliku rekonstrukciju u baroknom stilu vrši Marija Terezija u XVIII veku kada se glavni grad Mađarske vratio u Budimpeštu. 

Godine 1811. krivicom pijanih austrijskih vojnika, dvorac zahvata veliki požar i od njega ostaju samo ruševine. Komunisti ga renoviraju u razdoblju od 1956. do 1968. Danas se u njemu nalaze kabineti Vlade, a na trećem spratu je deo Slovačkog Narodnog muzeja, gde je izloženo oružje, nameštaj i predmeti iz folklorne baštine. Severnije od dvorca, ali unutar zidina, nalazi se Muzej folklorne muzike sa izloženim frulama, zviždaljkama, bubnjevima itd.
Nedaleko od dvorca nalazi se zgrada Slovačkog parlamenta, koja je u potpunoj suprotnosti sa okolinom. Naime, parlament  je građen u komunistickoj eri ondašnje Čehoslovačke i nikako ne ide uz srednjevekovni zamak i građevine oko njega.
Spuštajući se od dvorca ulicama popločanim krupnim kamenom, vraćamo se na Dunavski kej, odakle nas nekoliko uz dogovor sa vodičem, taksijem odlazimo do mosta preko Dunava. Nakon obilaska starog jezgra grada, imali smo oko dva ipo sata slobodnog vremena, pa smo poželeli da se okrepimo i osvežimo u nekom od restorana ili kafića. Idealno rešenje je bio baš restoran na mostu. Restoran  izgleda kao NLO

Znači, na visini od 80 metara na jednom od stubova mosta je taj restoran vidikovac "UFO". Do njega se dolazi liftom koji se nalazi u jednom krilu stuba ili stepeništem koje je u drugom krilu i do vrha ćete iskoračati 430 stepenika. Iz restorana puca pogled na prelepu panoramu Bratislave, kako starog dela grada tako i novog. Častili smo sebe čuvenim pivom Zlatybažant. Prilikom silaska, odlučile smo se za stepenište. Umor, pivo i 430 stepenika, verujte nikako ne idu zajedno :-)... Ovaj neobični most je spona između starog i novog dela grada. Građen je u periodu od 1967. do 1972. godine, dugačak je 430 metara i težak oko 7 tona i ovaj most upravo predstavlja ljubomornog čuvara i spone između duha prošlosti i duha savremene Bratislave.
Sve u svemu, Bratislava je mali, miran, pitom, šarmantan i vrlo zanimljiv grad vredan posete, pa makar to bilo kao i u mom slučaju, na nekoliko sati.
Iznenadićete se koliko svojim izgledom podseća na mešavinu Beograda i Novog Sada. Novi deo Bratislave koji je smešten na desnoj obali Dunava-Petržalka uveliko je slična Novom Beogradu, dok Bratislavski dvorac poprilično podseća na Petrovaradin.
Srećan vam put i garntujem vam divno ispunjen dan, jer je ovo šarmantan grad koji vas sigurno može vrlo prijatno iznenaditi, a možda vam kao i meni priraste za srce, pa poželite da mu se vratite.

Još putopisa iz Slovačke:  Bratislavski dvorac i palata Grasalkovič

8. април 2015.

Raskošne palate i dvorci Budimpešte

Нема коментара
Raskošne palate i dvorci Budimpešte



Budimpešta je grad koji svojom elegancijom poziva da joj se uvek vraćam nanovo i nanovo. I nakon nekoliko poseta ovom gradu na lepom, plavom Dunavu, još uvek nisam uspela da obiđem sve što sam naumila, tako da ostaje nešto zbog čega ću joj se opet vratiti. Naime, vikend putovanje je sasvim dovoljno da se ova susedna prestonica upozna onoliko, koliko ćemo prošetati gradom, upoznati se sa spoljašnjom arhitekturom predivnih građevina. Sa druge strane, nedovoljno da uživamo u izgledu enterijera istih, što je dovoljno da zacrtamo sebi zbog čega ćemo joj se vratiti. 
U jednom od prethodnih putopisa http://Kraljica Dunava - Budimpešta pisala sam šta je i na koji način moguće videti tokom dvodnevne posete, dok ću ovaj post posvetiti Budimskom zamku, Kraljevskoj palati, Palati parlamenta i Ribarskom bastionu koji nije ni dvorac ni palata, ali se svojom arhitekturom i divnim izgledom može porediti sa većinom dvoraca koje sam videla.

Budimski zamak

Budimski zamak u kom je smeštena Kraljevska palata se nalazi ispod brda Gelert na Budimskoj strani grada. Građena je od XIV-XV veka u gotskom i renesansnom stilu arhitekture. Fasada je u stilu baroka koji je dobila nakon poslednje rekonstrukcije. Do palate vode podzemne stepenice, a tu se nalazi i pult za prodaju karata za žicaru kojom se vrlo brzo stiže do samog ulaza. 
Vožnja žicarom pruža izuzetan panoramski pogled iako sama vožnja kratko traje. U samoj Kraljevskoj palati se nalaze Nacionalna Biblioteka Szechenyi sa preko pet miliona knjiga, Muzej Istorije Budimpešte, Muzej Savremene istorije, Mađarska Nacionalna Galerija i Kolekcija Ludvig.

Palata parlamenta

Ja nisam imala prilike da posetim unutrašnjost zgrade-Palate Parlamenta iako sam par puta bila u Budimpešti, što je samo povod više da se vratim Kraljici Dunava. Čula sam da obilazak unutrašnjosti traje nekih 45 minuta. Palata Parlamenta je jedna od najlepših građevina Budimpešte. Duga je 268 metara, visoka 96 metara (što je za mađare bitan broj jer je 1896.god. Mađarska proslavila 1000 godina postojanja) i u njoj je smeštena 691 prostorija. Unutrašnjost Palate su ukrasili najveći umetnici tog vremena. Neogotski stil krasi spoljašnost i fasadu dok je kupola u neorenesansnom stilu. Svojom veličanstvenom pojavom gleda na Dunav. Budimpešta je prepoznatljiva na svakoj razglednici na kojoj je neizostavna ova velelepna građevina. Krasi je veliki broj tornjeva, kao što sam već napisala najviši je 96 m i simbol je godine, 12 nižih koji predstavljaju mesece u godini i 365 niskih koji simbolizuju dane u godini. Građena je od 1885-1904.god. (zvanično otvorena 1896.). sedište je Vlade Republike Mađarske, mada vlada koristi manji deo zgrade, dok je veći deo otvoren za turističke obilaske. U glavnoj sali je izložena Sveta Kruna koja se nalazi i na grbu Mađarske. Građena je po uzoru na zgradu Parlamenta u Londonu.

Ribarski bastion

Ribarski bastion (bedem), za koji sam na samom početku napisala, nije ni dvorac ni palata, ali lepotom ni malo ne zaostaje za njima. Podignut je izmedu 1895. i 1902.godine i ima sedam kula od kojih svaka predstavlja po jednog mađarskog vođu. U srednjem veku je ovde bilo stecište riblje pijace, odakle i potiče ime ovog zdanja koje nikada nije ni služilo za odbranu grada. Više je dekorativnog karaktera a izgrađeno je kao dodatak uz crkvu Sv.Matije. Postalo je jedno od najatraktivnijih mesta u gradu zbog veličanstvenog pogleda koji se odatle pruža. Na trgu ispred Ribarskog bastiona i crkve Sv.Matije se nalazi statua kralja Stjepana I. 
Eh, na stepeništu i u kulama ovog bastiona bih sedela ceo dan i posmatrala kako Dunav krivuda gradom i uživala u kraljevskom pogledu na zgradu Mađarskog Parlamenta. Sa stepeništa, terasa i kula se mogu napraviti najlepše fotografije Pešte, Palate Parlamenta, Dunava i Lanđanog mosta.
Po meni, ovo je najlepši deo grada. Moram priznati da bih ovde mogla provesti ne samo celo popodne već i ceo dan tumarajući prelepim uskim kaldrmisanim ulicama u tišini koju su prekidali svojim fantastičnim umećem ulični svirači. Brojni kafei su nas mamili da se opustimo na njihovim lepim terasama. 
Ceo ovaj kvart sa brdom Gelert je pod zaštitom UNESCO-a, rekonstruisan je i bićete povučeni utiskom da ste trenutno u srednjem veku, mada taj utisak remeti mnoštvo turista iz zemalja širom sveta.

Naravno, nemojte propustiti noćnu vožnju Dunavom i uživati u predivno osvetljenim mostovima, posmatrajući kako se Kraljevski dvorac i Palata parlamenta šepure veličanstveno osvetljeni.






3. април 2015.

Cipelice Skitalice u outdoor magazinu Moja planeta

Нема коментара
Cipelice Skitalice u outdoor magazinu Moja planeta



"Moja planeta" outdoor magazin za aktivni život je u svom 53. broju, u martovskom izdanju objavio moj putopis "Stene dotaknute nebom".

Izdanje je besplatno i distribuira se u PDF formatu, putem elektronske pošte ili direktnim downloadom sa Internet adrese: www.mojaplaneta.net
Prijavom na mailing listu, izdanja magazina će vam stizati na mail adresu u PDF formatu.
Link za prijavu je: http://www.mojaplaneta.net  
Upišite vašu e-mail adresu, pošaljite je i sačekajte da vam administrator pošalje magazin. Trenutno je aktuelan broj 53.
Stare brojeve magazina možete preuzeti iz arhive sa adrese http://www.mojaplaneta.net/arhiva

Magazin je dostupan i u digitalnom izdanju pa ga možete naći na linku http://www.novinarnica.net 
Arhiva u digitalnom-flash izdanju je na linku http://www.novinarnica.net/novine/moja_planeta/arhiva
i ovde možete izlistati i proćitati sve brojeve magazina.

Putopis "Stene dotaknute nebom" u magazinu "Moja planeta" možete videti na stranama 84-95 na linku http://www.novinarnica.net ili preuzeti magazin prijavom na gore navedenu mailing listu.

Naslovna strana najnovijeg broja 53 - magazina "Moja Planeta"

Sadržaj br.53

Ovako izgleda putopis "Stene dotaknute nebom" u magazinu

Ovim putem izražavam zahvalnost na objavljivanju putopisa Glavnom i odgovornom uredniku outdoor magazina za aktivni život "Moja planeta" gospodinu Jovanu Jariću.

Raskošne palate Bukurešta

Нема коментара
Raskošne palate Bukurešta



Stiglo je proleće, mesec april i neradni dani u vreme praznika. Vreme pogodno za kratka prolećna vikend putovanja. Za sve koji bi želeli da odu nekud, a još se dvoume i razmišljaju kuda bi, ovo bi bio jedan od predloga.

U jednom od prethodnih putopisa Pariz istoka-Bukurešt pisala sam o prestonici Rumunije koja sa punim pravom nosi taj epitet i opisala kako sam je ja doživela i šta je to što je osnovno što se može videti u gradu predivnih bulevara.
Ako ste za vikend destinaciju tipa obilaska neke od susednih zemalja, Bukurešt je idalno rešenje..
Bili ili ne opčinjeni palatama, dvocima i muzejima, sigurna sam da nećete ostati ravnodušni nakon obilaska Kraljevske Palate i Palate Parlamenta.
Ove bih dve grandiozne građevine izdvojila iz prethodnog putopisa iz Bukurešta, koji možete pročitati na ovom linku http://Pariz istoka-Bukurešt i posebno ih opisala.
Lično smatram da su samo one dovoljan razlog da se zaputite ka istoku Evrope, donesete odluku, te krenete put Rumunije. Šta će vas tamo još dočekati dok šetate Bukureštanskim "Champs-Elysee"-om i avenijama koje se završavaju gde i horizont, verujte, bićete prijatno iznenađeni.

Kraljevska Palata - sada Muzej Nacionalne Umetnosti Rumunije

Kraljevska Palata je sagrađena u periodu od 1927. godine do 1837. u neoklasičnom stilu i od tada je više puta menjala svoj izgled. Do 1947.god. je bila kraljevska rezidencija Karola II i njegovog sina kralja Mihaila I. U njoj je od 1948.god. smešten Muzej Nacionalne Umetnosti u kome se nalaze tri umetničke galerije. Evropska umetnička galerija, Galerija srednjevekovne umetnosti Rumunije i Galerija moderne umetnosti Rumunije. Sve su izložene na jedan vrlo moderan i atraktivan način.

Muzej Nacionalne umetnosti Rumunije (rumunski-Muzeul National de Istorie a României) se kao što sam već napisala, nalazi u bivšoj Kraljevskoj Palati na Trgu Revolucije i zauzima 3000 kvadratnih metara.
Tokom rumunske revolucije 1989. godine koja je dovela do pada Nikolaja Čaušeskua muzej je bio oštećen.
Evropska umetnička galerija obuhvata međunarodnu kolekciju koja sadži radove starih majstora kao što su Domenico Veneziano, El Greco, Tintoretto, Jan van Eyck, Jan Brueghel the Elder, Peter Paul Rubens, i Rembrandt, kao i radove impresionista kao što su Claude Monet i Alfred Sisley koja je za javnost ponovo otvorena 2000. godine i nalazi se u južnom delu zgrade.
Galerija moderne umetnosti Rumunije ponovo je otvorena za javnost u proleće 2001. godine i nalazi se na međuspratu i drugom spratu palate, dok je Galerija srednjevekovne umetnosti Rumunije ponovo otvorena za javnost 2002.godine.

Kraljevska palata

Za posetu sve tri galerije biće vam potreban ceo jedan dan ako želite da uživate i opušteno razgledate Sledeći dan iskoristite za obilazak unutrašnjosti Palate Parlamenta.

Palata Parlamenta

Palata Parlamenta (rumunski-Palatul Parlamentului) je impozantna građevina, druga u svetu po veličini posle Pentagona a treća po zapremini iza Cape Canarevala u Americi i Velike Piramide u Egiptu. Građena je u vreme vladavine Nikolaja Čaušeskua. Danas je jedan od atraktivnijih i reprezentativnijih spomenika Bukurešta.
Visoka je 178 m. ima 12 spratova, 1100 prostorija, 4 podzemna nivoa. Na vrhu se nalazi heliodrom a ispod zgrade bunker protiv nuklearnog napada.
Danas se u njenoj bašti održavaju koncerti klasične muzike, pa je tako postala mesto na kom se spajaju politika i umetnost.
Ulazni hol je dugačak 100 m. Sala Republika je najimpozantnija sa lusterom od kristala koji ima 2800 sijalica i težine je 5 tona. Luster od 2.5 tone se nalazi u Sali za ljudska prava. Unutrašnjost Palate krasi 2800 kristalnih i zlatnih lustera, pozlaćeni svodovi, mozaici sa zlanim listićima, nameštaj od hrastovog i orahovog drveta, mermerni podovi koji su prekriveni predivnim tepisima.
Za turiste je dostupno samo pet posto unutrašnjosti, dok dnevno njenim hodnicima prođe oko 1000 turista. Cena ulaznica je 10 evra, dok se fotografisanje dodatno naplaćuje. Sad zamislite koji je to prihod koji se sliva u budžet.

Nakon obilaska Palate Parlamenta, do polaska natrag  prošetajte bulevarom Uniri, rumunskim “Champs-Elysee”-om koji je ukrašen sa 44 fontane koje neprestano žubore i nastavljaju se jedna na drugu sve do jedne velike fontane koja zbog svoje veličine ne može da stane u objektiv aparata. Bulevarom se proteže park sa četiri reda stabala. Dugačak je 3 km, samim tim i duži od “Champs-Elysee” avenije u Parizu koja je dugačka dva kilometra.

Trg Uniri

Prethodni putopis iz Bukurešta možete pročitati na linku http//: Pariz istoka-Bukurešt
dok se ostali putopisi iz Rumunije se nalaze na sledećim linkovima:
-http://Tragom grofa Drakule
-http://Pod sjajem punog meseca-zamak Bran
-http://Dragulj južnih Karpata-dvorac Peleš

Mesto za vašu reklamu. Ukoliko ste zainteresovani kontaktirajte me na sd.sladjana@gmail.com
Što slučajno, što namerno, uglavnom ničim izazvano, malo putujem, malo pišem, malo i fotografišem. Da iz sećanja ne izbrišem, dođoh na ideju da na blogu ponešto i zapišem :) [Slađana Marić] (https://lh5.googleusercontent.com/-uPBpldK3rCU/AAAAAAAAAAI/AAAAAAAAAAA/OTp4WBJB4_g/s96-c/photo.jpg)